|
|
Injektiranje je tehnički postupak koji se vrši poboljšanje mehaničkih svojstava, smanjuje se vodopropusnost, ostvaruje se intimni kontakt objekta i terena. Postupak se izvodi tako što se određene vrste injekcionih suspenzija utiskuju u stijensku masu, u tekućem stanju, gdje one očvršćavaju u međupukotinskim pornim agregatima, ili drugim porama gdje su utisnute. Injektiranje kao mjera sanacije osigurava konstruktivnu cjelovitost, trajnost i punu funkcionalnost građevine npr. sprečavanje gubitka sadržaja iz cjevovoda, rezervoara ili silosa, a ujedno otklanja mogućnost šteta na instalacijama, opremi i inventaru uzrokovanih prodorima oborinske ili podzemne vode. Injektiranje stijenskih masa cementnim suspenzijama u praksi se provodi kako bi se povećala mehanička svojstva stijena. Kontaktnim injektiranjem se postiže bolji kontakt objekta i stijenske mase nego što je on bio prije injektiranja. Kod hidrotehničkih tunela i okana pod pritiskom, kontaktno injektiranje se izvodi samo u onim slučajevima kada stijenska masa treba da primi unutrašnje hidrostatičke pritiske, a obloga ima za cilj samo da osigura projektiran oblik tunelskog otvora.
Geotehnika-Konsolidacija d.o.o. ima veliko iskustvo u izvođenjima sanacija postrojenja hidroeneregetskih objekata, te u građenju i podizanju istih objekata kod izvedbe injekcijske zavjese.
Konsolidacijsko injektiranje obuhvaća postupke ispunjavanja pora i pukotina u tlu ili stijeni muljevitim otopinama ili suspenzijama raznih veziva i punila. Izvodi se na taj način da se u prethodno izvedene bušotine u tlu ili stijeni ubrizgavaju navedene smjese (suspenzije, otopine), dok se ne postigne određeni «tlak injektiranja» koji raste kako raste otpor protjecanja suspenzije kroz pukotine i pore u tlu ili stijeni. Materijali za injektiranje tla ili stijene su: smjese cementa, gline ili bentonita s pijeskom i vodom.
Konsolidacijsko injektiranje primjenjuje se za smanjivanje deformabilnosti stijenske mase i za učvršćivanje slabe i razrahljene stijene iza obloge hidrotehničkih tunela kako bi se kod novih hidrotehničkih tunela spriječilo otvaranje vlačnih pukotina u betonu obloge. Kod već izvedenih hidrotehničkih tunela konsolidacijsko injektiranje se provodi zbog sprječavanja nastajanja novih pukotina te proširenja postojećih pukotina u betonu obloge tunela. Efekt konskolidacijskog injektiranja najveći je u jako razlomljenim stijenama s malim modulom deformabilnosti. Što je modul deformabilnosti neporemećene stijene veći, to je i efekt koje se postiže konsolidacijskim injektiranjem manji. U praksi se modul deformabilnosti prirodne stijene teško može povećati na više od 8.000 MN/m2.
Danas se koriste dva postupka ugradnje mlaznog betona: suhim i mokrim postupkom. Kod suhog postupka cement i agregati doziraju se u specificiranim i proračunatim omjerima. Mjerenje se obavlja težinski. Prilikom doziranja agregat treba biti osušen ili dovoljno ocijeđeni kako bi sadržaj vlage bio stabilan, ne veći od 7%. Miješanje cementa i agregata obavlja se mehanički strojem za miješanje. Mlazni beton se ne ugrađuje ukoliko se ugradnja ne može završiti u roku od 90 minuta od vremena miješanja. Vremenski raspon bit će što kraći, naročito u razdoblju visokih temperatura zraka i velike vlažnosti. Vrijeme miješanja je najmanje 3 minute. U mokrom postupku primjenjuju se samo tekuće vrste sredstva za ubrzanje vezivanja. Ova sredstva dodaju se na sapnici ili blizu iste. Količina sredstva za ubrzanje vezivanja mora se kontrolirati od pumpe za ubrzivač kako bi bila proporcionalna kapacitetu pumpe za beton. Sapnica mora biti takova da se osigura homogeno miješanje ubrzivača sa mokrom mješavinom.
Danas se koriste mnogobrojne učinkovite i ekonomične metode za sanacije pokosa.
Zaštitna mreža i mlazni beton
Koristi se upotreba mreže koja sprečava padanje sitnog materijala na cestu, preko nje se izvede zaštitni sloj mlaznog betona (torkreta) debljine 3 do 5 cm. Česta je primjena na mjestima gdje se procjenjuje da će fragmentacija materijala biti presitna za ostajanje ispod zaštitne mreže s utezima. Potrebno je spriječiti stvaranje hidrostatskog tlaka između stijene i mlaznog betona, te se izvode kratki drenovi duljine do 2,0 m na rasteru 4x4 metra.
Mlazni beton i sidra
Primjenjuje se kod zaštite pokosa usjeka na mjestima gdje se očekuje pojava ispadanja labilnih blokova koja bi narušila geometriju pokosa. Štapna sidra izvode se u duljinama 3, 6 ili 9 metara, a njihova duljina ovisi o kvaliteti i stanju stijenske mase, veličini nestabilnih blokova stijenske mase i o širini zone koju je potrebno štititi. U zonama izuzetno zdrobljene i trošne stijenske mase ugrađuju se samobušiva sidra (tzv. IBO sidra), a u ostalim zonama koje se štite ugrađuju se klasična štapna sidra. Ovisno o veličini mogućih labilnih blokova i širini rasjednih zona, zaštita TIP-4 dijeli se na tri podtipa: 1. odnosi se na zaštitu pokosa mlaznim betonom debljine 10 cm, štapnim sidrima promjera 25 mm, duljine 3 m, na rasteru 3x3 m i armaturnim mrežama Q131. Ovaj tip zaštite primjenjuje se u širim rasjednim zonama za učvršćivanje labilnih blokova. 2. odnosi se na zaštitu pokosa mlaznim betonom debljine 10 cm, štapnim sidrima promjera 25 mm, duljine 6 m, na rasteru 3x3 m i armaturnim mrežama Q131. Ovaj tip zaštite primjenjuje se u izrazito širokim rasjednim zonama za učvršćivanje labilnih blokova. 3. odnosi se na zaštitu pokosa mlaznim betonom debljine 15 cm, štapnim sidrima promjera 32 mm, duljine 9 m, na rasteru 3x3 m i armaturnim mrežama Q131, eventualno po potrebi mrežama Q188. Ovaj tip zaštite primjenjuje se u tlima izuzetno loše kvalitete.
Zaštita pokosa gabionskim potpornim zidovima
Jedna od mnogobrojnih i učinkovitih metoda sanacije i zaštite pokosa je izvedba gabionskih potpornih zidova. To su sklopive metalne konstrukcije izrađene od heksagonalne žičane mreže ispunjene kamenim materijalom u obliku kvadra ili valjka. Zbog svojih prednosti primjena gabiona je vrlo raširena i različita. Vrlo često ih primjenjujemo pri sanaciji usjeka i zasjeka, odnosno prilikom rekonstrukcija i obnova prometnica na mjestima koja ne dozvoljavaju uobičajena proširenja, te se izvode zasijecanja i usijecanja padina iznad i ispod ceste kojom prilikom se buše, ugrađuju i injektiraju HEA čelični profili na međusobno razmaku cca. 0,8 m s pribrežne strane i čelične cijevi izvedene i ugrađene u dva reda na međusobnom razmaku 1,0 m s nizbrežne strane. Na mjestima ugradnje HEA profila i čeličnih cijevi izvode se betonski temelji debljine cca. 0,3 m i širine 1,5 – 2,4 m, i koji sa žičanom mrežom i kamenim materijalom tvore gabionske potporne zidove, koji se izvode u više redova s različitim visinama i debljinama, i kao tako izvedeni sklopovi isključivo služe za stabilnost pokosa i prometnica, te dreniranje istih na mjestima izvođenja. Zbog svojih dobrih svojstava i brojnih prednosti pred drugim tipovima konstrukcija gabioni kao konstrukcijski elementi mogu u mnogim slučajevima uspješno zamijeniti masivne betonske građevine.
Građevinske jame za objekte koje uključuju podzemne etaže u više nivoa. Dubina jama najčešće ide do 30 m. Prije izvedbe iskopa obično se izvedu jedna do dvije istražne bušotine, da bi se dobili parametri tla na osnovu kojih se projektira objekt. Građevinska jama se obično izvodi sa privremenom zaštitom betonsko armiranog zida zvanog dijafragma debljine obično od 50-80 cm ili zid od zasječenih pilota debljine obično oko 40-50 cm ako Investitor traži veću uštedu prostora. I dijafragme i zasječeni piloti dodatno se osiguravaju geotehničkim sidrima nosivosti do 1000 kN. Ona se izvode u više redova ovisno o dubini građevinske jame. Za pliće građevinske jame izvodi se zaštita zabijenim IPN čeličnim profilima, kao i čeličnim talpama (Larsenovim platicama).
Mikropiloti
Mikropiloti se ponekad koriste i kao elementi zaštitne konstrukcije građevinske jame. Oni su armirano-betonski stupovi promjera do 380 mm i različitih dubina (maksimalno do 20,0 metara). Najčešće služe za prijenos opterećenja od građevine u dublje, dobro nosive slojeve tla. To su građevinski elementi kod kojih je dužina bitno veća od poprečnog presjeka. Kao nosivi elementi mogu djelovati kao pojedinačni ili u grupi povezani (spojeni) naglavnom konstrukcijom i biti opterećeni na tlak ili na vlak. Mogu biti izvedeni kao armirano-betonski i čelični profili. Armirano-betonski mikropiloti često znaju biti izvedeni kao bušotine određenog profila u koje se ugrađuju armaturni koševi, koji se nakon ugradnje zapune betonom prethodno određene marke kontraktor postupkom. Kod sanacija ceste često se koriste perforirane čelične cijevi različitih promjera, koje se potom ugrađuju u prethodno izvedene bušotine određenog profila. Nakon ugradnje tih cijevi obično se bušotine injektiraju cementnom suspenzijom pod određenim tlakom.
Izvode se na tlima loše kvalitete bez obzira na kategoriju građevine s jednom do dvije istražne bušotine. Do gubitka stabilnosti tla dolazi uslijed mnogih ljudskih aktivnosti kao što su uklanjanje raslinja, usijecanje i zasijecanje tla radi građevinskih zahvata i dodavanje opterećenja na kosinu te nepovoljnih prirodnih utjecaja poput potresa, erozije, strujanja vode, temperaturnih promjena i smrzavanja. Istražni radovi mogu biti namijenjeni temeljenju koje može biti plitko ili duboko, sanaciji klizišta koja mogu biti aktivna ili potencijalna, dimenzioniranju pokosa, usjeka ili zasjeka, dimenzioniranju potpornih građevina, pozajmišta itd.
Geotehnički istražni radovi su skupi, a nisu vidljivi. Stoga ih investitori uvijek nastoje smanjiti, a što može biti kobno kasnije u tijeku projektiranja, izvođenja i korištenja građevine. Svrha geotehničkog bušenja je vađenje jezgre za daljnju obradu. Načelno ih dijelimo u 2 grupe:
Geomehaničko istražno bušenje sa jezgrovanjem tla i stijene i Hidrogeološko istražno bušenje sa jezgrovanjem tla ili stijene i sa ugradnjom eksploatacionih ili opažačkih cijevi (tzv. piezometara). Oni služe da se dobije raspored slojeva tla po dubini. Tijekom izvođenja ovih radova bilježi se svaka promjena materijala i opisuju njegova svojstva, za koja nisu potrebna složena laboratorijska ispitivanja. Koriste se identifikacijski pokusi i pobliži opis onoga što se može uočiti tokom iskopa ili bušenja. Bilježi se pojava podzemne vode.
Svaka zacijevljena bušotina može, u slučaju da joj dno seže u vodonosni sloj, poslužiti za opažanja promjena razine podzemne vode. Ukoliko se u tlu pojavljuju vodonosni slojevi između nepropusnih materijala tada se u takve slojeve mogu ugraditi piezometri. Piezometri su uređaji koji omogućuju dugotrajno mjerenje razine podzemne vode odnosno pritiske u vodonosnim slojevima i njihove promjene u vremenu. Ugrađuju se u bušotine na način da imaju vezu s površinom. To može biti putem cijevi, a danas sve više putem elektronike. U bušotine se, na mjestu na kojem se u sloju vrši mjerenje pritiska vode, ugrađuje perforirani dio cijevi. Iznad i ispod mjerne etaže zabrtvi se cijev ekspandiranom glinom. U području perforacija ugrađuje se filtar spojen s cijevi s površinom terena. Na terenu je potrebno izgraditi zaštitu ulaza u piezometar, da bi se prema određenom programu vršilo opažanje. Pomoću piezometara se može mjeriti subarteški i arteški pritisak u podzemnoj vodi.
Bunar predstavlja vertikalni hidrogeološki objekt koji se koristi za eksploataciju podzemnih voda ili za direktno ispitivanje i praćenje režima podzemnih voda. Svaki bunar predstavlja cjelinu za sebe i razlikuje se od ostalih po dubini, kapacitetu i kvalitetu vode. Firma Geotehnika-konsolidacija d.o.o. Vam nudi izradu bušenih bunara, znatno dubljih od kopanih, u zavisnosti od geološke sredine, količina vode koju treba eksploatirati zavisi i sama dubina izvođenja radova, te primjene različitih metoda bušenja specijaliziranim alatima za bušenje.
|
